Na rijeci Janji, u selu Priboj, nadomak Lopara i Ugljevika, zubu vremena odolijeva stara vodenica porodice Delić. Prkosi vremenu i savremenoj tehnologiji, a zahvaljujući blizini magistralnog puta Bijeljina-Tuzla i stabilnoj količini vode i ljeti i zimi, ova vodenica sa dva vodenička kamena, radi bez prestanka.
Na ovom mjestu je duže od vijeka, a prije petnaestak godina svoje porodično naslijeđe obnovio je Anđelko Delić. U posao su se uključili i sinovi pa vodenicu sada opslužuju dvije generacije.
– Još u Otomanskom carstvu ovdje je bila vodenica, a 1914. godine naišla je voda i odnijela i vodenicu i vodeničara. Nakon sto godina, godine 2014. ponovo nas je zadesila poplava, ali srećom malu štetu je nanijela – priča najpoznatiji majevički vodeničar Anđelko Delić za portal InfoBijeljina.
Priča on i da su vodenice oduvijek bile mjesto gdje su se okupljali i sabirali naši ljudi.
– Tu su se jedni drugima ispovijedali, tu se pametna djeca pripremala za visoke škole u Pešti ili Beču. Branko Ćopić, Simo Matavulj, Milovan Glišić i mnogi drugi naši pisci su u svojim djelima pisali su o vodenicama. I najpoznatiji srpski horor „Leptirica“, režisera Đorđa Kadijevića, sniman je u vodenici – podsjeća pričljivi vodeničar.
U vodenicu i danas dolaze kupci sa svih strana, svi oni koji znaju da je ispod vodeničkog točka žito slađe nego iz mlina.
– Napravim uštipke od mog brašna pa posjedimo, porazgovaramo. Mnogi od njih dođu samo da ih želja mine. Još mnogi vjeruju da se djeci koja ne pričaju ukuva kolač čektalom pa dijete nakon toga progovori – kaže Anđelko za naš portal.
Snaga tekuće vode pokretala je vodeničko kolo, a vodeničari su danonoćno mljeli žito za ušur – dio brašna koji pripada mlinaru i kojim se plaća mljevenje.
– I danas na tradicionalan način proizvodimo razne vrste brašna. Melju se sve vrste žitarica – od kukuruza i pšenice do čistog raženog, ječmenog i heljdinog brašna. Vodenički točak vrijedno melje i u stanju je samljeti i do 20 kg brašna na sat, a sve zavisi od tvrdoće i vrste zrna. Dobro brašno ćete imati, ali morate voljeti njivu, redak kukuruza, vodenicu – naglašava Anđelko.
Žitarice su od pamtivjeka bile osnova ishrane stanovništva na našem području, pa ne čudi privredni značaj vodenica kroz istoriju, ističe i kustos muzeja “Semberija” Zoran Midanović.
– Imale su groman privredni značaj. Vodenice kao što se zna potiču od postanka ljudskog društva, od kamenog doba. Ima jedan popis iz Kneževine Srbije koji navodi da je u cijeloj Srbiji, posle sultanovog hatišerifa iz 1883. godine koju je činilo oko 60 posto današnje Srbije bez Kosova, bilo 7.125 vodenica – kaže Midanović za InfoBijeljinu.
Rijeka Janja oduvek je bila poznata po svojim vodenicama kojih je nekada bilo u skoro svakom selu uz ovu rijeku, a danas ih na Majevici radi svega desetak.
Komentar na post