U selu Pirkovci, nedaleko od Lopara, prije dvije godine sagrađen je prvi manastir Starokalendarske ili Istinski pravoslavne Crkve koja pripada Grčkoj arhiepiskopiji. Sljedbenike ove, prema zvaničnoj crkvi, pravoslavne frakcije nazivaju i Zilotima a duhovnik manastira objasnio je po čemu se razlikuju od Srpske Pravoslavne Crkve.
-Mi smo malo drugočiji a to drugačiji je zbog toga što nismo se predali tom modernome, ja ga zovem nesretnome ekumanizmu koji po mome mišljenju potpuno isključuje Pravoslavlje.Još 1924 godine kada su u Grčkoj primili zvanična crkva taj zapadni, katolički ili kako ga već zovu moderno Novi kalendar onaj rest ljudi koji su htjeli da ostanu u Grčkočkog naroda kakda kažem ljudi mislim ljudi koji su htjeli da ostanu u čistom pravoslavlju, oni to nisu prihvatili. Tada je bilo i čitava Sveta gora i ne tako puno grčkog naroda koji se danas nazivaju tzv. Starokalendarci. Oni su ostali pri starom kalendaru i ja sam njih vidio kao istinsku pravoslavnu Crkvu i imamo starešinu. To je ta razlika. Što mi starješina odnosno vladika nije iz Bijeljine, nego iz Atine-.
Prije nego što je pristupio Starokalendarskoj Crkvi, otac Metodije monašen je dva puta u manastiru Papraća. Kada su on i njegova tadašnja supruga odlučili da sa 54 godine, napuste Austriju i posvete svoj imetak ali i život Bogu, došli su u svoj rodni kraj. Kako sam tvrdi, eparhiji zvorničko –tuzlaskoj pomogli su da se sagradi jedan hram ali je ubrzo vidio da to nije ono za čime je tragao. Ne želi da iznosi detalje, monaškog života u Papraći ali tvrdi da je istinsku vjeru i kako sam kaže, istinske duhovnike, pronašao tek u Grčkoj crkvi koja isključuje svaku mogućnost ekumanizma.
–Danas se ne priznava niko da je kao jeretik. Danas ni katolička crkva nije jeretička za zvaničnu crkvu, dok ja recimo više vjerujem, tako je tvrdio Sveti Sava on nas je upozoravao u tzv.čuvenoj Žičkoj besjedi još 1221-e. „Čuvajte se latinske jeresi“. Onda ja recimo ne vjerujem, što se čuje od zvanične Crkve, da je to naša sestrinska crkava. Da je to istio. Da se njihovo krštenje priznaje isto kao i ovo a po meni je to samo zbog toga, što mi to krštenje činimo već decenijama baš po njihovom, odnosno katoličkom običaju-.
Otac Metodije u krstionici manastira posvećenog Uspenju presvete Bogorodice do sada je krstio oko 40 vjernika. Potpuno besplatno jer ovaj monah tvrdi da krštenje, vjenčanje i drugi vjeski obredi ne smiju da se naplaćuju, bar ne kod pravoslavnih. U manastiru nema struje, koriste sunčevu energiju, što je opet kaže, dao Bog. U narodu ovakve vjernike još nazivaju i Zilotima, a on odgovara vrijeđa li ga to, odnosno da li je naziv Zilot uopšte pogrdan.
–Ne vrjeđa me ustvari ali s jedne strane malo je neprijatno, zato što, ti koji nas nazivaju tako. Ne misle da nas s tim pohvale kako smo mi „revnitelji“, zilot znači revnitelj nego da nas prikažu kao neke buntovnike kao neke nenormalne ljude, ne znam kako to da kažem, pa me malo to neprijatno. Kako da kažem. A sa druge strene, e kad bi ja bio zilot, kako bi se ja tome radovao. Znaš, to je nešto uzvišeno. To je dobro-.
Ono što je još specifično za starokalendarsku crkvu je njihov slogan „Pravoslavlje ili smrt“. To je ono zbog čega ih narod doživljava kao radikalne i netoleratne. Međutim otac Metodije objašnjava da to ustvari znači samo da se istinskog pravoslavlja ne odriču po cijenu smrti, dok ljubav kaže, treba pružati prema svakom čovjeku u okruženju, bez obzira kojoj konfesiji čovjek pripada.
–Ja imam prijatelja i u jednoj vjeri i u drugoj, trećoj, petoj ali ne možemo zajedno da se molimo Bogu. Crkvena pravila, apostolska pravila, kanoni kako i ih nazivaju, oni zabranjuju to. A drugo, čak se mora. Moram da poštujem sve ljude. Normalna stvar, da bi i oni poštovali mene-.
Otac Metodije, duhovnik ovog ženskog manastira, rekao je da su u ovu bogomolju dobrodošli svi dobronamjerni ljudi. Monahinje i iskušenice koje žive u manastiru, nisu željele davati izjave, sam Metodije, priznao je, da je pristao samo da bi ublažio tenzije ili strah ljudi, koji kako sam tvrdi uvijek strahuju od onoga što im je strano i nepoznato.
Ž.L.
Komentar na post